Liječenje opstipacije

Cilj liječenja je potaknuti debelo crijevo na rad.

To nije lagan posao jer je debelo crijevo lijenčina. Bill Gates je rekao da za teški posao treba izabrati lijenu osobu – ona će naći način da to lagano obavi. No Bill Gates očito nikad nije imao problem s opstipacijom.
Prvo provjerite uzimate li lijekove koji mogu uzrokovati opstipaciju. Razgovarajte sa svojim liječnikom mogu li se ti lijekovi zamijeniti drugima koji je ne uzrokuju.

Američko gastroenterološko društvo (American Gastroenterology Associatian; AGA) preporučuje postupno liječenje. To znači najprije primijeniti jednostavnije i prirodnije metode.

Kao prvi izbor za pokretanje aktivnosti u debelom crijevu preporuča se piti dovoljno vode, uzimati dovoljno vlakana i početi s fizičkom aktivnošću. Radi lakšeg snalaženja nazvat ćemo tu metodu 3V (dovoljno vježbe, vode i vlakana). Osmotski laksativi sljedeći su korak ako voda, vježba i vlakna ne daju rezultate.

Stimulativni laksativi su zadnji korak u nekirurškom liječenju opstipacije. Ti su preparati uspješni u liječenju pa ih većina ljudi uzima kao prvi korak. Nažalost, uzrokuju navikavanje crijeva pa postupno slabi njihov učinak. Na kraju debelo crijevo potpuno izgubi svoje prirodne valovite kretnje i postane mlohava vreća koja se kreće samo kad uzmete puno stimulativnih laksativa.

Kako pokrenuti debelo crijevo?

Tjelovježba
Debelo crijevo može puno popiti, ali nije atletičar – više voli ljenčare-nje. Pokrenut će se samo kad ga rastegne nakupljeni sadržaj ili mu želudac javi da stiže nova hrana. Dok vi vježbate, dotok krvi u debelo crijevo se smanjuje jer krv uzimaju mišići koji rade. Kad nema krvi, debelo crijevo još se više umiri.

Međutim poslije tjelesne aktivnosti krv se vraća u debelo crijevo koje postaje aktivnije nego ranije.

To je razlog zašto redovita fizička aktivnost pomaže kod opstipacije.

Aerobne aktivnosti najbolji su oblik vježbanja za sprečavanje opstipacije.

Aerobne aktivnosti su  hodanje, trčanje, plivanje i vožnja biciklom.

Dizanje utega NIJE.

Voda
Voda je prijeko potrebna za život. U dječjoj dobi naše tijelo sadrži 75% vode. Taj udio u starijoj dobi pada na 55%. Europsko tijelo za sigurnost hrane (European Food Safety Authority; EFSA) preporuča ženama dnevno unijeti u organizam 2 litre vode, a muškarcima 2,5 litre. Voda se unosi u organizam pićima, ali i tekućom i krutom hranom. Sva hrana sadrži određeni postotak vode, čak i kruh.

I prije nego je EFSA izdala svoje znanstveno mišljene o vodi, ljudi su znali koliko moraju piti. Oslanjali su se na osjećaj žeđi, prirodni sustav koji prati gustoću krvi. Čim se krv malo zgusne mi postajemo žedni. Ipak, taj mehanizam nije savršen. Osjećaj žeđi slabi kako starimo pa u poodmakloj dobi ne osjećamo žeđ iako u organizmu nedostaje vode i krv se zgusne. Zato stariji ljudi trebaju paziti da unesu dvije litre vode na dan, a ne piti samo kad su žedni.

Kada u organizmu nema dovoljno tekućine – vode, crijevo uspori s radom kako bi moglo upiti više vode natrag u organizam. Kad imamo dovoljno vode u organizmu, debelo crijevo uredno radi. Povećanje unosa vode iznad preporučenih količina neće pojačati rad debelog crijeva. Nitko, primjerice, neće regulirati stolicu tako da popije pet litara vode dnevno.

EFSA preporučuje 2 litre vode za žene i 2,5 litare za muškarce.

Vlakna

• Pokreću debelo crijevo
• Štite srce
• Sprečavaju dijabetes
• Pomažu održati stabilnu tjelesnu masu

Zašto trebamo vlakna?

Za uredan rad debelog crijeva potrebna su vlakna. Vlakna se ne mogu razgraditi u tankom crijevu, pa u debelo crijevo dolaze nepromijenjena. Voda se pomalo upija, a vlakna se nakupljaju i svojim volumenom šire stijenku debelog crijeva. Rastezanje stijenke debelog crijeva potiče stvaranje valova srednjeg intenziteta, što je glavni poticaj za rad debelog crijeva. Osim toga sadržaj se lakše protisne kad je debelo crijevo punije. Možemo to usporediti s pastom za zube – dok je tuba puna, malo stisnete i pasta izađe. Kad je tuba skoro prazna morate jako stiskati.

Osim na rad crijeva, vlakna blagotvorno utječu i na neke druge funkcije organizma štite srce, sprečavaju dijabetes i pomažu održati tjelesnu masu stalnom. Djelotvornost vlakana u prehrani davno je prepoznata. Hipokrat je, primjerice, 430 godina pr. Kr. opisivao da crno brašno povoljno djeluje na stolicu za razliku od bijelog.

Koliko trebamo vlakna?

Europsko tijelo za sigurnost hrane (European Food Safety Authority; EFSA) 2010. godine izdalo je znanstveno mišljene o tome koliko vlakana dnevno treba unijeti u organizam.

Za dobar rad debelog crijeva treba uzeti 25 grama vlakana na dan.

Za manji rizik razvoja bolesti srca i dijabetesa tipa 2 te održavanje normalne tjelesne mase treba uzimati više od 25 grama vlakana na dan.

Savjetodavni komitet za dijetetske smjernice (Dietary Guidelines Advisory Committee; DGAC) 2010. godine izdaje dijetetske smjernice za Amerikance (The Dietary Guidelines for Americans). Oni utvrđuju drugačije dnevne potrebe za vlaknima (žene 25 grama dnevno, muškarci 38 grama dnevno ili 14 grama na 1000 kcal hrane).

Kaj su jeli naši stari?

Pračovjek je u kamenom dobu jeo oko 100 grama vlakana na dan. Imao je veliku i mekanu stolicu. Danas čovjek hranom unese 15 grama vlakana dnevno, zbog čega mu je stolica često mala i tvrda.

Bolesti debelog crijeva kao što su hemoroidi i divertikuli postale su toliko česte da ih smatramo sastavnim dijelom života. Prije nije bilo tako: naši su preci jeli plodove koje bi sakupili, a ta je hrana bila bogata vlaknima. Voljeli su i meso, ali su ga jeli samo kad bi ga ulovili. Inače, meso divljih životinja ima samo petinu masti uzgojenih životinja (i veći udio nezasićenih masnih kiselina).

Prema dostupnim podacima nisu uzgajali domaće životinje niti pili mlijeko. Njihova je hrana sadržavala samo dvadesetinu soli koju mi danas pojedemo. Prehrana je sadržavala puno žitarica, a malo mesa, šećera i soli.

Naš je probavni sustav stvoren za probavu takve hrane (da upije što više hranjivih sastojaka). Prehrana s puno vlakana održala se u doba Mezopotamije, Grčke i Rima te u europskim zemljama sve do početka 20. stoljeća.

Zadnjih stotinu godina dolazi do značajnih promjena u razvijenim zemljama: povećava se unos mesa, mlijeka, soli i šećera, a smanjuje unos vlakana iz žitarica. No naša se probava nije promijenila pa debelo crijevo i dalje očekuje vlakna. Ono ne zna da smo se mi civilizirali i da sada kupujemo u supermarketu i to puno masti, šećera i mesa, a vrlo malo vlakana.

Što su vlakna?

To su dijelovi stanične stijenke biljaka koje probavni enzimi ne mogu razgraditi. Vlakna se nalaze samo u biljnoj hrani, nema ih u mesu, mlijeku i jajima.

Postoje dvije skupine vlakana: topljiva i netopljiva u vodi. Netopljiva vlakna su celuloza, hemiceluloza, lignin. Nalaze se u mekinjama, kori voća i povrća. Topljiva vlakna su pektin, gume i mucini. Nalaze se u psilijumu, sočnom dijelu voća, grahu i leći.

Koliko vlakana sadrže pojedine namirnice?

U tablici je prikazano koliko 100 grama namirnice sadrži vlakana. Nije sva biljna hrana jednako bogata vlaknima. Krastavci, recimo, sadrže 0,6 grama, a zelena salata 0,7 grama. Jednostavno je izračunati da morate pojesti kilogram krastavaca kako biste unijeli šest grama vlakana ili kilogram zelene salate da unesete sedam grama vlakana. Punozrnate žitarice i suho voće najbogatije su vlaknima. Kokice su također dobre jer se pripremaju od punog zrna kukuruza.

Dodaci prehrani

Postoje dodaci prehrani koji sadrže vlakna, primjerice preparati s psilijumom ili mekinjama kao prirodnim izvorima vlakana.

Zašto nam uopće trebaju ti dodaci? Zato što biljnu hranu mnogi ne vole. Djeca pogotovo.

Koliko će nas odabrati poriluk umjesto ćevapa ili hamburgera i prženih krumpirića?

Koliko će nas za desert pojesti mrkvu umjesto pite od marelica? Dodaci prehrani s vlaknima su za one koji više vole meso, krumpir i slastice. Onima koji obožavaju biljnu hranu ti dodaci nisu potrebni.

No ne djeluju sva vlakna jednako: istraživanja pokazuju da su topljiva vlakna učinkovitija za regulaciju stolice. Psilijum su ljuskice sjemena indijskog trpuca koje sadrže topljiva vlakna čija je prednost u tome što navlače vodu i bubre. Zato u debelom crijevu omekšavaju stolicu i povećavaju njezin volumen. Povećanje volumena stolice rasteže stijenku debelog crijeva i potiče valove srednjeg intenziteta. Proces dolaska u debelo crijevo, bubrenja i poticanja stijenke debelog crijeva na pokretanje je spor. Zato topljivim vlaknima treba više od 24 sata da počnu djelovati. Vodu koju popijemo, debelo crijevo resorbira nazad u krv.

Vodu koju navuče psilijum – i stvori gel – debelo crijevo ne može resorbirati.

EFSA je za psilijum izdala znanstveno mišljenje na temelju dokaza o djelotvornosti.

Psilijum je bogat izvor vlakana i djeluje na omekšanje stolice.

Osmotski laksativi

Ne razgrađuju se u tankom crijevu, a u debelom navlače vodu i sprečavaju njezinu resorpciju. Tako se omekšava stolica i povećava njezin volumen. U debelom crijevu nastaju valovi srednjeg intenziteta, a mekša se stolica lakše pomiče.

Osmotskim laksativima treba više od 12 sati da počnu djelovati.

Na našem je tržištu najpoznatiji osmotski laksativ laktuloza. Sastoji se od dva šećera: fruktoze i galaktoze. Ne razgrađuje se u probavnom sustavu i ne resorbira se u krv. U debelom crijevu bakterije prerađuju laktulozu na organske kiseline koje u debelom crijevu navlače vodu i omekšavaju stolicu.

Nastaje valovito kretanje debelog crijeva što ubrzava transport sadržaja kroz probavni sustav. Samo se 3% laktuloze resorbira iz crijeva tako da ne utječe na razinu šećera u krvi. Nema podataka da štetno djeluje u trudnoći ili tijekom dojenja.Pokreće crijeva na prirodan način te ne uzrokuje navikavanje crijeva i smije se uzimati kroz duže razdoblje.

Laktuloza se nalazi na listi esencijalnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije. Lijekovi na tom popisu su učinkoviti i sigurni za uporabu te su potrebni za minimum zdravstevne skrbi.

Stimulativni laksativi

Djeluju izravno na stijenku debelog crijeva i potiču valove velikog intenziteta. Vrlo su djelotvorni. Valovi velikog intenziteta pomiču sadržaj kroz debelo crijevo, a ljudi ih često osjećaju kao jake grčeve.

Zbog njih može nastati proljev jer sadržaj proleti kroz debelo crijevo pa se ne stigne upiti voda. Stimulativni se laksativi koriste za odčepljivanje kad se stolica zapeče, ali se ne preporučuju za liječenje opstipacije jer u slučaju dugotrajne primjene izazivaju navikavanje crijeva. Ono izgubi svoje prirodne valove, a za pravilno funkcioniranje s vremenom mu treba sve više i više poticaja.

Stimulativni laksativi rješavaju opstipaciju učinkovito i brzo, već nakon osam sati. Zato ih ljudi uzimaju kao prvi lijek za opstipaciju, ali i kao lijek za dugotrajno liječenje, što nikako nije dobra odluka.

Jedan od najpoznatijih prirodnih stimulativnih laksativa je sena. Često se preporučuje kao prvi korak u liječenju opstipacije jer se uvriježilo mišljenje da su prirodni preparati zdraviji od sintetičkih. U većini slučajeva i jesu, ali sena je iznimka. Sintetički stimulativni laksativ je bisakodil.

Tvrdokorna Opstipacija

To je stanje u kojem ni laksativi ne pomažu, a mogući uzroci su:

• dugotrajno uzimanje stimulativnih laksativa
• spori tranzit kroz debelo crijevo
• poremećaj izbacivanja stolice

Dugotrajno uzimanje stimulativnih laksativa dovodi do navikavanja crijeva koje gubi spontane valove. Cilj liječenja je postupno uvesti 3V metodu (vježbanje, voda, vlakna). Uzimanje stimulativnih laksativa treba postupno smanjivati. Ne smije se odmah prekinuti jer se crijevo bez njih neće kretati. Umjesto njih potrebno je uzimati osmotske laksative. Navikavanje crijeva nije nastalo za nekoliko dana pa se neće niti izliječiti za nekoliko dana. Potrebni su upornost i strpljenje.

Ako u vašem slučaju uzimanje stimulativnih laksativa nije bilo dugotrajno, a ne možete riješiti opstipaciju, treba provjeriti nemate li poremećaj izbacivanja stolice ili spori rad debelog crijeva. Više možete pročitati u dijelu “Koje pretrage treba obaviti kod opstipacije?”

Poremećaj izbacivanja liječi se biofeedback terapijom, a kod sporog tranzita kroz debelo crijevo potrebno je kirurški odstraniti dio debelog crijeva.

• Što je opstipacija?
• Zašto nastaje opstipacija?
• Liječenje opstipacije
• Opstipacija u trudnoći