3.
Vlakna
- Pokreću debelo crijevo
- Štite srce
- Sprečavaju dijabetes
- Pomažu održati stabilnu tjelesnu masu
Zašto trebamo vlakna?
Vlakna daju volumen stolici
Za uredan rad debelog crijeva potrebna su vlakna. Vlakna se ne mogu razgraditi u tankom crijevu, pa u debelo crijevo dolaze nepromijenjena. Voda se pomalo upija, a vlakna se nakupljaju i svojim volumenom šire stijenku debelog crijeva. Rastezanje stijenke debelog crijeva potiče stvaranje valova srednjeg intenziteta, što je glavni poticaj za rad debelog crijeva. Osim toga sadržaj se lakše protisne kad je debelo crijevo punije. Možemo to usporediti s pastom za zube – dok je tuba puna, malo stisnete i pasta izađe. Kad je tuba skoro prazna morate jako stiskati.
Osim na rad crijeva, vlakna blagotvorno utječu i na neke druge funkcije organizma štite srce, sprečavaju dijabetes i pomažu održati tjelesnu masu stalnom. Djelotvornost vlakana u prehrani davno je prepoznata. Hipokrat je, primjerice, 430 godina pr. Kr. opisivao da crno brašno povoljno djeluje na stolicu za razliku od bijelog.
Koliko trebamo vlakna?
Europsko tijelo za sigurnost hrane (European Food Safety Authority; EFSA) 2010. godine izdalo je znanstveno mišljene o tome koliko vlakana dnevno treba unijeti u organizam.
Za dobar rad debelog crijeva treba uzeti 25 grama vlakana na dan.
Za manji rizik razvoja bolesti srca i dijabetesa tipa 2 te održavanje normalne tjelesne mase treba uzimati više od 25 grama vlakana na dan.
Savjetodavni komitet za dijetetske smjernice (Dietary Guidelines Advisory Committee; DGAC) 2010. godine izdaje dijetetske smjernice za Amerikance (The Dietary Guidelines for Americans). Oni utvrđuju drugačije dnevne potrebe za vlaknima (žene 25 grama dnevno, muškarci 38 grama dnevno ili 14 grama na 1000 kcal hrane).
Kaj su jeli naši stari?
Moda i debelo crijevo se nisu mijenjali 35 000 godina. Modni dodaci i unos vlakna jesu.
Pračovjek je u kamenom dobu jeo oko 100 grama vlakana na dan. Imao je veliku i mekanu stolicu. Danas čovjek hranom unese 15 grama vlakana dnevno, zbog čega mu je stolica često mala i tvrda.
Bolesti debelog crijeva kao što su hemoroidi i divertikuli postale su toliko česte da ih smatramo sastavnim dijelom života. Prije nije bilo tako: naši su preci jeli plodove koje bi sakupili, a ta je hrana bila bogata vlaknima. Voljeli su i meso, ali su ga jeli samo kad bi ga ulovili. Inače, meso divljih životinja ima samo petinu masti uzgojenih životinja (i veći udio nezasićenih masnih kiselina).
Prema dostupnim podacima nisu uzgajali domaće životinje niti pili mlijeko. Njihova je hrana sadržavala samo dvadesetinu soli koju mi danas pojedemo. Prehrana je sadržavala puno žitarica, a malo mesa, šećera i soli.
Naš je probavni sustav stvoren za probavu takve hrane (da upije što više hranjivih sastojaka). Prehrana s puno vlakana održala se u doba Mezopotamije, Grčke i Rima te u europskim zemljama sve do početka 20. stoljeća.
Zadnjih stotinu godina dolazi do značajnih promjena u razvijenim zemljama: povećava se unos mesa, mlijeka, soli i šećera, a smanjuje unos vlakana iz žitarica. No naša se probava nije promijenila pa debelo crijevo i dalje očekuje vlakna. Ono ne zna da smo se mi civilizirali i da sada kupujemo u supermarketu i to puno masti, šećera i mesa, a vrlo malo vlakana.
Što su vlakna?
To su dijelovi stanične stijenke biljaka koje probavni enzimi ne mogu razgraditi. Vlakna se nalaze samo u biljnoj hrani, nema ih u mesu, mlijeku i jajima.
Postoje dvije skupine vlakana: topljiva i netopljiva u vodi. Netopljiva vlakna su celuloza, hemiceluloza, lignin. Nalaze se u mekinjama, kori voća i povrća. Topljiva vlakna su pektin, gume i mucini. Nalaze se u psilijumu, sočnom dijelu voća, grahu i leći.
Koliko vlakana sadrže pojedine namirnice?
U tablici je prikazano koliko 100 grama namirnice sadrži vlakana. Nije sva biljna hrana jednako bogata vlaknima. Krastavci, recimo, sadrže 0,6 grama, a zelena salata 0,7 grama. Jednostavno je izračunati da morate pojesti kilogram krastavaca kako biste unijeli šest grama vlakana ili kilogram zelene salate da unesete sedam grama vlakana. Punozrnate žitarice i suho voće najbogatije su vlaknima. Kokice su također dobre jer se pripremaju od punog zrna kukuruza.